Moon Safari

No explanations. No mix of words or music or memories can touch that sense of knowing that you were there and alive in that corner of time in the world, whatever it meant.

05.07.2020.

Niko nista

Tako mi se mrsko dogovarati za izlaske. Vec nekoliko puta smo se dogovarale i jedva uspijemo da izadjemo. I svaki put ja pitam pa hajde da se dogovorimo u koliko, gdje i tek tad se stvarno dogovorimo. Danas je pao dogovor, sve tri mozemo. Kontam u sebi necu nista predlagati u koliko i gdje da vidim hoce li neko drugi pitati. I naravno niko nista. Mislim pisem ovo i toliko je glupo. Ova situacija je tako glupa da se neko bavi ovim i da se uopste nalazi u ovakvoj atmosferi. Al hajd. Naravno, nismo izasle. Nekako, vise mi nije toliko stalo. Prije je bilo moramo izaci, vidjeti se, ali sad... Ne znam. Dok s nekim drugim ljudima se sasvim lako dogovorim za sve. Znaci tako ide lagano i lijepo. I ne raspravljamo gdje cemo sjesti, nema niko nikakvih primjedbi, sve ide lagano.
I znate sta mi je jos dosadilo. Kada izadjemo na kafu i razgovor se svede na to sta se nekome desilo na nekom drugom izlasku. I mislim da sam malo razjasnila sebi u glavi sta zelim a sta ne. I zbog toga mi mozda vise nije toliko stalo, jer neki ljudi samo komplikuju stvari i otezavaju bez razloga. Obican dogovor za izlazak ne treba biti toliko komplikovan.

U zadnje vrijeme sebi govorim da su stvari bas takve kakve trebaju biti. I da se sve desava u moju (nasu) korist. Lakse mi je kad na to pomislim.

Blogeri, sta vi pomislite o nekoj curi koja je ljubazna i fina prema vama?
Moju ljubaznost citav zivot pogresno tumace pa me cisto zanima.
13.06.2020.

Evo nesto razmisljam

Svi imamo neke osobe u zivotu kojih se nerado sjecamo. Znate, one osobe od kojih nas je nekad, a mozda i vise puta, zaboljela glava. Osobe koje ne prenose nista pozitivno, koje tracaju, uzivaju u ponizavanju drugih i raduju se tudjoj nesreci. Osobe kraj kojih se ne mozete opustiti, kraj kojih uvijek morate paziti kako i sta reci. Koje vas uvijek gledaju i poksavaju naci neke mane. S vremenom neki ljudi se osvijeste i opamete pa promijene nacin razmisljanja, i promijene sebe. Ali ima ih dosta koji docekaju 40 ili 50 i i dalje su takvi. I dalje ne donose nista dobro ljudima oko sebe. Samo stres i glavobolju. I kontam nesto, mora da je bas tegobno biti takav. I kako je tuzno u ovom kratkom zivotu koji imamo da neko izabere biti takav, tj. igrati tu ulogu.

Juce sam vozila biciklo i trkala se sa tramvajem. Naravno, bila sam brza :D
09.06.2020.

Ne sjecam se

Kad sam posljednji put ovako rano ustala. Zaspala sam u pola 6 i ustala u pola 8. Sad treba neki majstori da dodju pa samo zbog tog. Iznenadjujuce, osjecam se ok. Nije strasno spavati samo dva sata. Pogotovo sto ne moram nigdje iz kuce. Fino doruckovala, napravila kafu i upalila bloger. Bas fino. Bas bi bilo fino da je ovako stalno. Ali da ustanem u pola 8 nakon bar 6 sati spavanja. Toliko toga bih stigla zavrsiti. I bas su lijepa jutra, nekako smirujuca. Inace kad ustanem oko 1 vani je haos. Odma cujem hiljadu auta, zvukova nekih, ljudi se deru, psi laju, moj pas laje na lift i tako dalje. Sad cujem ptice.

Nekad sam znala spavati po samo sat vremena i onda otici na ispit. A prije toga sam citavu noc pila kafu sa red bullom. To su bili dani stresa. Ili kad sam pisala nekakve radove od 15 strana za jednu noc. Sad ne mogu da se nakanim ni jednu recenicu. Pokusavam da ne stvaram sebi nikakav pritisak. Kad budem mogla, napisat cu. Kad dodje vrijeme za to, zavrsit ce se.

I eto. Kakva je procedura kad ovako neko dolazi da ti nesto popravi? Je li se ocekuje da ih ponudis necim? Meni je to malo awkward.

edit: danas je rodjendan Johnny Deppu, sta li se s njim desava

Stariji postovi

<< 07/2020 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031

Ljepote
114806

Powered by Blogger.ba