Niko nista
Tako mi se mrsko dogovarati za izlaske. Vec nekoliko puta smo se dogovarale i jedva uspijemo da izadjemo. I svaki put ja pitam pa hajde da se dogovorimo u koliko, gdje i tek tad se stvarno dogovorimo. Danas je pao dogovor, sve tri mozemo. Kontam u sebi necu nista predlagati u koliko i gdje da vidim hoce li neko drugi pitati. I naravno niko nista. Mislim pisem ovo i toliko je glupo. Ova situacija je tako glupa da se neko bavi ovim i da se uopste nalazi u ovakvoj atmosferi. Al hajd. Naravno, nismo izasle. Nekako, vise mi nije toliko stalo. Prije je bilo moramo izaci, vidjeti se, ali sad... Ne znam. Dok s nekim drugim ljudima se sasvim lako dogovorim za sve. Znaci tako ide lagano i lijepo. I ne raspravljamo gdje cemo sjesti, nema niko nikakvih primjedbi, sve ide lagano.
I znate sta mi je jos dosadilo. Kada izadjemo na kafu i razgovor se svede na to sta se nekome desilo na nekom drugom izlasku. I mislim da sam malo razjasnila sebi u glavi sta zelim a sta ne. I zbog toga mi mozda vise nije toliko stalo, jer neki ljudi samo komplikuju stvari i otezavaju bez razloga. Obican dogovor za izlazak ne treba biti toliko komplikovan.
U zadnje vrijeme sebi govorim da su stvari bas takve kakve trebaju biti. I da se sve desava u moju (nasu) korist. Lakse mi je kad na to pomislim.
Blogeri, sta vi pomislite o nekoj curi koja je ljubazna i fina prema vama?
Moju ljubaznost citav zivot pogresno tumace pa me cisto zanima.